Tajno društvo

Patrik je skinuo svoj dugi crni kaput i dodao ga crnokosom batleru koji je stajao pored njega. Potom je lagano namjestio žutu kravatu na bijeloj košulji i tamnoplavom odijelu, te ukoračio u prostranu dvoranu gdje su ga čekali ostali.
Prišao je velikom okruglom stolu koji se nalazio u sredini osvijetljenog prostora, a za kojim su sjedili njegovi najbliži saradnici. Tu su bili muškarci i žene iz čitavog svijeta. Najmoćnije osobe na planeti. Njih ukupno trideset dvoje. I on, kao trideset treći pripadnik ovog zatvorenog kruga. Sjeo je na predviđeno mjesto za okruglim stolom. Pred njim su se nalazili računar, fascikla sa dokumentima i mikrofon. To isto je bilo pred svakim od prisutnih. 
Upravo se održavao veoma značajan sastanak na kojem su trebali da analiziraju dosadašnje rezultate, utvrde trenutne pozicije, te donesu plan aktivnosti za naredni period. Ovako nešto se nije dešavalo tako često. Ovo se dešavalo jednom ili dvaput u deset godina. I sada su svi bili tu. Sam vrh globalne elite. 
„Patrik je stigao. I sada smo svi na okupu. Možemo da počnemo“, ozbiljnim i prodornim tonom rekao je prosijedi muškarac sa kratkom bradom i brkovima. To je bio gospodin Votkins. On je večeras predsjedavao ovim sastankom moćne trideset trojice. „Sastali smo se ovdje u Njujorku, ovako zvanično i u ovom odabranom i punom sastavu, osam godina nakon sastanka u Londonu. Puno toga se desilo od jeseni 1987. godine do danas. I sada smo tu da usvojimo izvještaj o radu, da ocijenimo naše trenutne pozicije, te da donesemo plan aktivnosti za dalje. Da li se slažete sa ovim?“
Svi su potvrdno klimnuli glavama. I sastanak je mogao da počne. Otvorili su fascikle sa dokumentima. Tu su bili izvještaji o radu, prijedlog ocjene o presjeku situacije, te prijedlog plana aktivnosti. Takođe, na upaljenim monitorima ispred sebe, svi su mogli da vide i multimedijalne prezentacije svega toga. 
„Čini mi se da smo u priličnoj mjeri ostvarili prethodni plan“, zadovoljno je rekla gospođa Wolš. Sa zanimanjem je listala dokumente koji su bili pred njom. „Sve je bilo odrađeno perfektno. Bez greške.“
„Greške nisu u opisu našeg posla“, uz osmijeh je dobacio gospodin Ivanovič.
„Plan je ostvaren u procentu od 95,7 odsto“, potvrdio je predsjedavajući. „U potpunosti, bez greške, ostvarene su one ključne pobjede koje su morale da budu ostvarene. Završetak Hladnog rata, kao i demontaže Sovjetskog Saveza i Varšavskog pakta. Jačanje evropskog jedinstva kroz koncept EU i njenog širenja na Istok. Kontrolisana kriza na Bliskom istoku. A takođe, i raspad Jugoslavije.“
„Da li je bilo većih odstupanja po nekim stavkama?“, upitao je Patrik. Pažljivo je listao ove dokumente koji su bili pred njim. 
„Uglavnom ne. U svakom slučaju, ništa što bi moglo da izazove neke komplikacije“, odvratio je gospodin Votkins. „Imamo bolji procenat realizacije nego u prethodnim decenijama.“
„Da, ranije su se dešavala određena krupnija odstupanja“, potvrdila je gospođa Volš. „Kubanska kriza je bila dramatičnija nego što smo očekivali. Rat u Vijetnamu se nije okončao prema planu. A takođe, i Pokret nesvrstanih je imao snažniju ulogu nego što smo mislili da će imati.“
„Riješili smo sve to. Ispravili smo sve te greške. I one više ne predstavljaju problem“, samouvjereno je rekao predsjedavajući. „Likvidirali smo onog problematičnog Kenedija. Poraz u Vijetnamu smo pretvorili u pobjedu. Oni su, kao i Kina, u potpunosti na našoj liniji. A pitanje Nesvrstanih smo riješili u paketu sa Jugoslavijom. Oni više neće biti problem.“
„Ja sam u potpunosti zadovoljan našim radom u izvještajnom periodu“, odlučno je rekao gospodin Ivanovič. „Mislim da bez ikakvih dilema možemo u cjelini prihvatiti ovakav izvještaj.“

„I ja dijelim mišljenje gospodina Ivanoviča“, ozbiljnim tonom se uključio gospodin Hu.
„U redu, onda hajde da glasamo o ovome“, složio se predsjedavajući.
Svi prisutni su podigli ruke u vazduh. Kao što je bilo i za očekivati, izvještaj je jednoglasno usvojen. 
Patrik se u potpunosti složio sa time. Nije imao nekakvih sumnji ili dilema. Osim toga, predsjedavajući je bio u pravu. Ovo je bio najbolji procenat realizacije do sada. Gotovo sve je ispalo onako kako su očekivali.
„A sada moramo da razgovaramo o presjeku trenutnog stanja i o ocjeni naših trenutnih pozicija“, ozbiljnim tonom nastavio je gospodin Votkins. „I to pred sobom imate u pisanoj i elektronskoj formi. Odmah moram da kažem da je situacija izuzetno dobra, i kao što smo već pomenuli, sve greške od ranije su ispravljene i sve ono što smo uradili ili nismo uradili sada je izbalansirano i usklađeno. Naše pozicije su bolje neko ikada ranije.“
„Da, slažem se sa predsjedavajućim Votkinsom. I ja, u potpunosti, dijelim njegovo mišljenje o našim pozicijama“, uključila se hladnokrvna gospođa Volš. „Okončali smo Hladni rat i sada smo ušli u fazu globalizacije. Ova decenija, devedesete, sjajno funkcioniše svuda u svijetu. Sve se dešava onako kako smo planirali. Svijet postaje jedno veliko selo, povezano između sebe, informacijama, ekonomijom, kulturom, ali i vojnim i političkim pitanjima. To je ono na što sam posebno ponosna.“
„Tehnološki razvoj se odvija u onom smjeru i intenzitetu kako smo i predvidjeli u analizama“, rekao je predsjedavajući. „Internet! To je budućnost. I to je nešto što ćemo tek moći da eksploatišemo. To će biti istinsko povezivanje cijelog svijeta.“
„Možda smo previše povezali svijet. Možda ove slobode i ovo globalno ujedinjene bude imalo i neke loše posljedice po nas“, sumnjičav je bio Patrik. Na trenutak je podigao glavu sa papira i pogledao je u predsjedavajućeg, a potom i u gospođu Volš. „Treba da pripremimo teren za narednu fazu. Za onu u kojoj imamo kontrolu. I gdje imamo novog zajedničkog neprijatelja.“
„Apsolutno se slažem!“, odlučno je rekao gospodin Ivanovič. „Strah je najbolje sredstvo za kontrolu. Svijet je sada ujedinjen. Ali, taj svijet može biti ujedinjen i u strahu. Sada nemamo neprijatelja, niti nekakvu globalnu prijetnju. Nemamo više nacista, niti komunista. Treba nam nešto novo.“
„To novo ćemo i imati. Uskoro!“, rekla je gospođa Volš. „Svijet nakon dvije hiljadite ulazi u fazu straha i prijetnji po globalni mir. To je epoha o kojoj ćemo razgovarati u narednoj tački koja se odnosi na planove.“
„U redu. Slažem se“, odvratio je Patrik. „Što se tiče presjeka situacije, prihvatam ovo što ste rekli. Slažem se da stojimo odlično. Što se mene tiče, možemo glasati i o tome, te krenuti dalje.“
„Apsolutno! Činjenica je da su nam pozicije bolje nego ikada ranije“, potvrdio je gospodin Hu.
„U redu, onda možemo glasati i o tome. Svi imate pred sobom presjek stanja i prijedlog ocjene naše trenutne situacije“, profesionalan je bio predsjedavajući Votkins. „Ko je za?“
Opet su svi podigli ruke u vazduh i potvrdno glasali o dokumentu koji se nalazio pred njima. I sada je vrijeme bilo da prijeđu na onaj najvažniji dio sastanka. Usvajanje planova za naredni period. To je bilo ključno. I to je trebalo da bude urađeno bez greške.
„Vrijeme je da prijeđemo na najvažniji dio ovog sastanka. Svi pred sobom imate dokumente o planiranim aktivnostima za naredni period. Precizno navedeno za narednu deceniju, a okvirno za naredne tri decenije, zaključno sa 2030. godinom“, nastavio je predsjedavajući. „Pretpostavljam da ste svi detaljno proučili sve ovo.“
„To je ono što sam želio da vidim“, uključio se gospodin Ivanovič. „Novi oblik globalne prijetnje. Strah! I  kontrola strahom i informacijama na globalnom nivou.“
„Imali smo naciste. Imali smo komuniste. Sada ćemo imati teroriste i rat protiv globalnog terorizma“, potvrdio je gospodin Votkins. „U novom dobu treba da koristimo nove metode ratovanja. Sada, kada imamo dominaciju SAD-a i NATO pakta, konvencionalni rat je besmislen. Zato nam treba rat na globalnom nivou. Drugačiji rat i drugačiji neprijatelj. Onaj koji je nevidljiv, koji može napasti bilo gdje i od kojeg niko nije siguran.“
„Čak ni moćna Amerika“, dobacio je gospodin Hu.
„I baš zbog toga će taj novi globalni rat upravo i početi u Americi, tačnije ovdje, u  Njujorku“, odvratio je gospodin Votkins.
„Septembar 2001. godine. Napad avionima na Svjetski trgovinski centar“, uključila se gospođa Volš. Upravo je listala i čitala dokumente pred sobom. „Ovo je veoma impresivno i maštovito. Da li će javnost prihvatiti istinu o tome da tamo neki islamski radikali iz pustinje imaju kapacitet da izvedu ovakav složen i smrtonosan napad na američkom tlu?“
„Javnost će prihvatiti sve ono što mi želimo“, siguran je bio predsjedavajući. „A posebno će morati da prihvate tako nešto kada se osjete ugroženim i ranjivim, te kada im bude bila potrebna sila koja će ih zaštiti.“
„Čim postoji globalna prijetnja, mora da postoji i globalna zaštita“, rekao je Patrik. „A najbolja zaštita je kroz kontrolu. Kroz potpunu kontrolu i uvid u sve.“
„Ljudi će nam sami prepustiti svoju slobodu“, uključio se gospodin Ivanovič. „Biće uplašeni i nesigurni i zato će pristati na sve kako bi opet obezbijedili sigurnost za sebe i svoje porodice.“
„Vidim da su određene ključne mete za naredni period“, rekla je gospođa Volš. „Irak, Avganistan, Libija… Vidim da se planiraju potresi širom arapskog svijeta. Čak i u Siriji.“
„Da, treba nam gorivo za terorizam. Treba nam islamska prijetnja koja mora biti ozbiljna i realna“, objasnio je gospodin Votkins. „Zbog toga ćemo konstantno dolijevati ulje na vatru i vodićemo neprekidne ratove protiv arapskih nacija.“
„Planira se i ekonomska kriza 2008. godine“, rekao je gospodin Ivanovič. „Globalni slom ekonomije koji će izazvati nove velike potrese širom svijeta.“
„Kao što ste mogli da vidite, realizacija plana je podijeljena u tri faze, odnosno tri postepene kulminacije“, nastavio je predsjedavajući. „Počinjemo sa 2001. godinom i ratom protiv terorizma, nastavljamo sa 2008. godinom i velikom ekonomskom krizom, a ulazimo u finalnu fazu 2019. godine sa globalnom pandemijom. Sve imate navedeno u dokumentima. Tamo na zadnjoj stranici.“
„Zaključavanje ljudi u kućama. Obavezno nošenje maski i vakcinacija. Novo normalno“, čitao je gospodin Hu stavke iz tog dokumenta. „Da li je to sve realno? Da li zaista mislite da nam ovako nešto može proći?“
„Vjerujem da može“, potvrdno je odvratio gospodin Votkins. „Zbog toga smo mi tu, a kako bismo omogućili da se sve to realizuje bez nekih većih odstupanja.“
„Ja se slažem sa ovim posljednjim dijelom. To je ono što zaista treba da učinimo“, rekao je Patrik. Bio je odlučan i samouvjeren. „To je konačna finalizacija svih naših planova. To je ono čemu stremimo i što je naš istinski cilj. Globalna utopija. Vrli novi svijet. Svijet koji će u potpunosti biti podređen odabranim.“ 
„Sviđa mi se ovo ubrzanje događaja koje će se desiti na kraju“, zadovoljno je konstatovala gospođa Volš. „2019. i 2020. godine imamo pandemiju. 2021. godine imamo vakcinaciju, zatim rat u Istočnoj Evropi, najvjerovatnije Ukrajina, a možda opet i Balkan, zatim eskalaciju po pitanju klimatskih promjena, a onda dramatični sukob na Bliskom Istoku.“
„Tu nije precizirano, ali vjerovatno će akteri biti Izrael, Iran ili Sirija. U zavisnosti od situacije“, rekao je gospodin Votkins.“
„Uvijek se može iskoristiti Izrael. To je jedan od onih fantastičnih dugotrajnih sukoba koje po potrebi možemo eskalirati ili deeskalirati“, uključio se Patrik. „Mislim da će to biti sjajna prilika da tu ponovo malo podgrijemo vatru.“
„Vidim da je u igri i Kina“, dobacio je gospodin Hu.
„Dok još budu trajali sukobi u Istočnoj Evropi i na Bliskom Istoku, planiramo da pokrenemo i treći veliki konflikt na Dalekom Istoku. To će, vjerovatno, biti Tajvan, a ostavićemo mogućnost i da umjesto toga bude konflikt na Korejskom poluostrvu“, objasnio je predsjedavajući. „I tada ćemo imati tri velika sukoba koja će uzdrmati čitav svijet.“
„Ovdje je toliko toga“, rekao je gospodin Ivanovič. „Zanimljivo mi je sve ovo. Jačanje desnih populista u svijetu, a posebno u Evropi. Populistički diktator na čelu Amerike! Populisti na čelu Ujedinjenog Kraljevstva. Politički potresi u Evropi i Sjevernoj Americi, a koji će biti prouzrokovani prilivom migranata.“
„To će biti gorivo za populističke pokrete“, uključio se Patrik.
„Da, migrantska kriza ima tako velikog potencijala. I to ćemo morati konstantno da održavamo, a po potrebi da radikalizujemo“, rekao je gospodin Votkins. „Mogući su i sukobi u vezi sa tim pitanjem. U Evropi ili SAD-u.“
„Vidim da je opet naveden Teksas kao potencijalno krizno žarište u SAD-u“, rekla je gospođa Volš.
„Da, ako bude potrebno. To je samo mogućnost čija će realizacija zavisiti od niza faktora“, rekao je predsjedavajući Votkins. „Znate i sami, uvijek moramo imati spremne i pomoćne planove ako ne bude funkcionisalo sve onako kako smo planirali. A Teksas bi mogao da bude jedan od tih pomoćnih planova.“
„Naravno. Sve prema standardnom protokolu“, potvrdio je gospodin Ivanovič.
Tada su nakratko svi zastali. Izgleda da se svima dopadao plan za naredni period. I oni precizni segmenti za narednih deset godina, a i oni okvirni za period do 2030. godine.
„I? Kako vam se sviđa kraj?“, upitao je predsjedavajući.
„Oduševljena sam!“, kratko je odvratila gospođa Volš. I zatim se zadovoljno osmijehnula.
„Kraj je epski!“, dobacio je i gospodin Hu.
Svi su djelovali prilično zadovoljno. Potvrdno su klimali glavama i prihvatali ono što je navedeno u zadnjem pasusu planskog dokumenta.
„Ako nam prođe ono iz septembra 2001. godine i ono sa pandemijom i vakcinacijom, onda vjerujem da će nam proći i ovo. Onda je sve moguće, pa čak i ovako egzotične i nekonvencionalne ideje kakve su navedene na kraju“, rekao je gospodin Ivanovič. „Ja sam nestrpljiv da vidim kako će se sve ovo odvijati.“
„Ne moraš da budeš nestrpljiv, gospodine Ivanoviču“, opušteno je odvratio predsjedavajući. „Ja već znam kako će se ovo sve odvijati. Upravo onako kako piše u planskom dokumentu. Sve će biti bez greške ili sa minimalnim greškama i odstupanjima. Ali, ako ih i bude, zato tu imamo pomoćne planove.“
„Zato imamo Teksas!“, uz osmijeh je dobacila gospođa Volš.
„Da, upravo tako. Zato, između ostalog, imamo i Teksas“, potvrdio je predsjedavajući i potom se blago osmijehnuo. Zatim se opet uozbiljio i pogledao u Patrika. „Šta ti misliš o ovoj našoj završnici?“
„Uh, znaš ti dobro šta ja mislim o tome“, odvratio je Patrik. Potom je zatvorio fasciklu sa dokumentima. „Pa ja sam i pisao ovaj završni dio. To je moj plan.“
„Ha, ha! Da, znam. I zato sam tebe ostavio za kraj. Da potvrdiš sve ovo što smo rekli i da zaključiš ovu temu“, rekao je gospodin Votkins.
Patrik se samouvjereno osmijehnuo. Potom se uozbiljio i prešao pogledom po svojim kolegama koji su sjedili za okruglim stolom. Namjerno je pravio ovu dramsku pauzu. Htio je da uživa u ovim velikim trenucima za njega i za sve njih. Na kraju je pogledao u gospodina Votkinsona. I opet se osmijehnuo.
„Završnica je onakva kakva i treba da bude. Istinsko finale jednog sveobuhvatnog i dugotrajnog posla. I ja sam istinski ponosan svojom ulogom u tome“, rekao je Patrik. „A sada je vrijeme da zaključimo ovaj sastanak. Hajde da izglasamo plan i da onda krenemo na posao. Da napokon izgradimo naš vrli novi svijet.“

Pero Nestorović