Iza mjeseca

Noć, jeziva, tiha, činilo se da je mjesec nestao. Dojahao je odmah iza ponoći u šumu. Nikog nije bilo, samo voda u kojoj se mogao ogledati, diviti sebi kako je vitak i lijep muškarac. Istini za volju, ima potpuno pravo da bude umišljen ukoliko to stvarno želi i ne bi mu se ništa moglo prigovoriti. Kosa mu crna kao ugljen, malo kraća no inače, plave oči mu čitaju svu dobrotu što u duši nosi. Nijedno živo biće ih se nagledati ne može, a mali mu nosić taman kako treba, na usnama mu uvijek neki zagonetan osmijeh o kakvom svaka djevojka sniva otkad se rodi. Na sebi nosi plavo kožno odijelo kakvo često nose prinčevi u bajkama, a na nogama mu crne cipele kakve dolikuju pravom gospodinu koji je baš malo imućniji da si ih može priuštiti, a on definitivno može, pa nema nikakve potrebe da hoda oko u raspadnutoj odjeći koja je smeće. Poželio je zaplesati kraj jezera misleći da ga nema ko vidjeti:

• Dobro tebi ovo ide. Nemoj prestajati - reče ženski glas iz daljine.
  
• Mislio sam da ovde nema nikoga. Odakle pričaš i kako te ja ne vidim? Kad sam došao, nije bilo nikog, a sad si ti ovde sa mnom, ali, te ne vidim i ne znam ti lice.
  
• Moj otac me pokriva, slobodno se približi da me vidiš. Ne ujedam, a ne želim da ispadne kako sam silazila sa svog dvorca uzalud. Inače, silazim samo zbog onih koji mi se dopadaju, a ti si tako lijep da je bilo prava šteta ne izaći.
  
• Ti si Mjesečeva kći o kojoj sam čuo puno priča? Drago mi je da sam te napokon upoznao, htio sam davno,ali nisam te pronašao. Izađi da se upoznamo, bar da te vidim na jednu minutu - odgovori on.
  

Predivna crnokosa djevojka s krunom na glavi se ukaza pred njim, oči crne poput najtamnije noći, lice joj krasi predivan osmijeh, a grudi joj bujne, ali se ne ističu upadljivo.   Na njoj plava haljina do poda ukrašena finim zvjezdicama koje baš lijepo pristaju, a ispod viri jedna plava cipelica, baš onakva kakvu je pepeljuga imala, ali samo što ova nije staklena.  Predivna djevojka kakvu nije očekivao, počeo se crveniti u licu, baš kao neko ko ima alergiju koja se nikako ne može riješiti:

• Čuh o Vama predivna djevo, stvarno puuno, ali, nisam znao da neko tako predivan može postojati, Ubjeđen bijah da ste legenda, ali, sad se nekako uvjerih da ste stvarnost. Ono što ne mogu povjerovati je da stojite preda mnom, a sanjao sam da će se to zbiti jednog dana i pričao sam ljudima, ali, oni su govorili da sam lud, imam bujnu maštu, nešto takvo ne postoji - reče on.
  
• Želje se ponekad ispunjavaju onima koji ih iskreno zažele, a ti si svoju iskreno poželio, jer se inače ne bi ostvarila. Lažna želja se nikad ne ostvari, a za ostvarenje prave želje treba vremena. Samo moramo biti strpljivi. 
  
• Nijedna želja mi se dosad nije ispunila, a sve sam poželio istinito, jer je znam lagati, kad pokušam odmah se odam. To mi je bio i ostao glavni problem, i svi mi stalno govore da ne mogu tako u ovom svijetu koji nije iskren, da moram naučiti lagati.
  
• Ponekad je iskrenost dobra, jer, moraš pokazati da si drugačiji od njih. Ne moraš se učiti lagati, jer to nije fino - odgovori ona.
  

Ime! Jedno drugom to nisu rekli, ali, nije važno. Svaka osoba je misao osjećaj i duša, a ime se lako promijeni. Bitno mu je što ima ponuditi, i lijep izgled koji ga je privukao. I ono što mu njezina duša nudi, a to je lijek za koji nije znao da mu treba. Ako se nakon ove večeri ne vide više nikad ne vide, uvijek će joj biti zahvalan na ovom vremenu, ove noći. Pogledali su istovremeno u nebo puno zvijezda. Odavno se nije desilo da je noć ovako vedra da se sve vidi. Pred njima je još par sati noći i plan im je iskoristiti ju do samog kraja i napraviti zabavnom:

• Slučajno sam dojahao ovde, ali, nije mi žao jer sam sreo tebe. Kako provodiš dane u ovoj šumi i je li dosadno? - upita.
  
• Nije dosadno, dobro mi je. Društvo mi prave mnoge šumske životinje, a ljude nisam stvarno dugo vidjela niti znam nešto o njima, dok ti nisi došao. 
  
• Ljudi su čudni i bolje da ih ne vidiš nikad. Lažu, varaju, ubijaju se. Izigravaju tuđe povjerenje, ja nisam sretan s njima, jer pljujući po drugom, pljuju po sebi. Misle da su pametni, a zapravo piju krv drugima zbog gluposti, a ne pogledaju na sebe, uživaju u tome da budu bolji od drugih, a nisu.
  
• Djeluješ razočarano i žao mi je zbog toga, sve bih dala da ti mogu nekako pomoći, ali, nažalost vidim da ne mogu - odgovori ona.
  

Još neko vrijeme gledanja u zvjezdano nebo, samo ih je zbližavalo. Oboje su osjetili nešto što dosad nikad nisu, i nepoznato im. Pogledali su se u oči kao da nešto žele otkriti jedno drugom: 

• Ovo je tako čudno, nikad mi dosad nije desilo. Ne znam kako opisati - reče on.
  
• Ti si prvi čovjek kojeg vidim nakon dugo vremena, i moram priznati da mi se sviđaš i željela bih te puno bolje upoznati.
  
• Ovo mi baš prija da čujem, jer mi se već predugo nijedna djevojka nije ovako obratila. Njima sam samo jedan čudak koji voli mjesec, i koji sanjariti obožava mjesec, a i često pišem o njemu u svojim pjesmama.
  
• Čast mi je čuti da pišeš o Mjesecu. Otac bi jedva čekao da te upozna, a i ja bih bila sretna da me nekad u budućnosti izabereš za svoju ženu, ali, nisam ja tako brzo mislila. One zvijezde koje vidiš na nebu su moje prijateljice i trebati će im vremena da se spreme za vjenčanje - odgovori ona.
  

Krenula je putem koji vodi u Mjesečev dvor. Shvatila da ga treba ostaviti samog sa svojim mislima.  Nebo je već počelo mijenjati boju u čast dolaska novog jutra.