Lisabon

Kad sanjam slonove 
Na zelenim livadama
Odmah otputujem u Lisabon


Tamo me opčine 
Odraz sunca 
Na pločnicima 
Od bijelog vapnenca 
I crnog bazalta
Tihi razgovori domaćih ljudi 
U pokrajnjim ulicama
Brzina metroa
Pogled na Tejo 
S vrha parka Edwarda VII 
Dok se ljubavnički široko
U dubokim valovima 
Prikrada oceanu


U Lisabonu s pticama jedem bobice
Pijem sok od naranče
Ne volim vino
Ne gledam žene
Ne razaznajem mostove


Ležeći na klupi gledam avione
Umotan u zastave portugalskih kolonija
Trčim po ulicama koje smrde 
Po lučkoj grubosti
Po vojnoj povijesti
Po tamnoj tuzi


Azul
Verde 
Tvrdi zvuk željeznice
I udaraca kundakom po leđima
Grândola Vila Morena
Amarela
Vermelha


Protok vremena u Lisabonu
Brži je nego bilo gdje na svijetu
Lako bi čovjek umro 
Kad bi predugo ostao
U Lisabonu


Valja se što prije vratiti doma
U svoj upljesnivjeli san
Uhvatiti sliku bolesnih slonova 
Kako se teškim korakom vraćaju 
Umrijeti u mjestu rođenja

Ivan Koprić