31.08.

Pala je kiša na ljeto.
Potopila je žamor na ulici.
Slijedeći put kad se probudim nebo će mi biti puno bliže. 
Kad se podignem na prste dirati ću kišne oblake.
Prekriti ću golu kožu koljena i lakta.
I dok budem lagano hodala odjednom ću se naglo okrenuti, istegnuti ću vrat, samo da vidim je li još gledaš prema meni.
Kao ovog ljeta,
Kao onog ljeta,
... jer sva su ljeta zapravo negdje zajedno.
Čekaju nas da ostarimo i zaronimo u njih.
Bez daha.

Tamara Bilankov