Siniša Tešanović

Siniša Tešanović rođen je 1985. godine u Novom Gradu (Republika Srpska).
Diplomirao je kao Audiovizuelni umjetnik – dramaturg u klasi dr Maje Volk i dr Zorana Đerića na AUBL 2011. godine.
Osnivač je Dramskog studija „M. A. S. K. E.“ Kostajnica, kao i Dramskog studija Derventa, koji radi pod okriljem JU Narodna biblioteka „Branko Radičević“ Derventa. Član je i Dramske scene SPKD „Prosvjeta“ Prnjavor, te je angažovan kao voditelj grupe za odrasle glumce.
Najveći dio svoje karijere radio je kao glumac, reditelj, scenarista, dramski pisac, mentor dramskog odgoja, spiker i urednik radijskog programa.
Radio je na osam studentskih filmova kao glumac i scenarista i na dva filma nezavisne produkcije, kao glumac. Osim toga, radio je na sedam kratkih filmova nezavisne produkcije kao scenarista, režiser, snimatelj i glumac. Angažovan na šest video-spotova kao scenarista, režiser i u jednom kao glumac. Uz to, autor (scenario, kamera, režija) tri kratka filma urađena pod okriljem Genesis Project-a. Igrao Prosvjetnog inspektora u seriji „Dobro jutro komšija“ (sezona 4., epizoda „Škola“).
U pozorištima sveukupno imao 84 premijere, 72 uloge, 57 režija, 40 puta radio kao dramaturg i 27 puta iscenirao svoja autorska djela, 15 puta kao majstor plakata, 2 puta mu je postavljeno autorsko djelo (Prnjavor – Brankica Radonjić i Sandra Stojaković). 
Učestvovao na 60 pozorišnih festivala, a dobitnik je 7 glumačkih nagrada, nagrade za najbolju kolektivnu glumačku igru, dvije nagrade za 2. najbolju predstavu na festivalu, nagrade za najbolju predstavu u srednjoškolskoj kategoriji, nagrade za najbolju scensku adaptaciju, nagrade za vizuelno scenski doživljaj šminke i kostima, nagrade za najbolju predstavu u cjelini, dobitnik najveće ocjene publike (5.00) za predstavu i nagrade za najbolji glumački par festivala, pohvala za kolektivni scenski pokret te dobitnik Nagrade „Vladimir Kezić – Keza“ za cjelokupni doprinos razvoju omladinskog pozorišta u Republici Srpskoj. Dobitnik i Nagrade za doprinos razvoju Dramskog odgoja u BiH koju dodjeljuje Centar za dramski odgoj BiH. Sveukupno 25 nagrada.
Piše dramska djela i romane za djecu, omladinu i odrasle, pjesme, impresije, fantastiku, horor priče.

U pripremi za štampu su:
„Kestenko“ (kratki roman za djecu)
„Drvo tame“ (triler/horor roman za odrasle)
„Zapisi Milana Ognjenovića“ (horor priče za odrasle)
„Stihom ću ti reći“, zbirka pjesama
„Zmaj, Dama i ostala banda“ (dramski tekstovi za djecu i tinejdžere)
„Kuća snova“ (dramski tekstovi za mlade i odrasle)


Sinišin odlomak romana na Poetumu:
Odlomak romana "Gromoviti vitez Vuk"

U nastavku je intervju koji je Sanja Radulović ispred Poetuma uradila sa Sinišom:

1.Vaš omiljeni pesnik/pisac? 
Moj omiljeni pisac, odnosno pisci su: Ranko Pavlović, Saša Radonjić i Branko Ćopić od domaćih pisaca te Stiven King, J. R. R. Tolkin i Isak Asimov od stranih pisaca.

2.Ko je uticao najviše na vaš način pisanja?
U pisanju poezije, najveći uticaj na mene su imali Milan Mladenović, Darko Cvijetić i od skora, Nikola Vranjković. U pisanju svega ostalog, to su svakako Branko Ćopić, Branislav Nušić, Tolkin.

3. Koji „klasik“ i priznati pesnik/pisac vam se ne dopada ili je precenjen?
Od klasika, koji mi se nisu dopali, svakako bih izdvojio djelo Emili Bronte – Orkanski visovi. Možda je to djelo prevaziđeno, a možda meni nije „leglo“. Od novijih pisaca, mislim da su djela Ju Nesbea previše precijenjena. Ne zaslužuju toliku pažnju niti imaju kvalitet detektivskog romana, koji mu se pridaje.

4. Koji pesnik/pisac je potcenjen ili nepoznat iako bi po vama trebalo da bude poznat široj javnosti?
Djela Saše Radonjića, novosadskog umjetnika, smatram vrhunskima a imam utisak da nisu poznata široj javnosti u onolikoj mjeri koliko bi trebala. Isto tako, Predrag Bojinović, pisac iz Doboja, vjerujem da bi trebao da ima veću pažnju, te da se njegova djela ističu i štrče među mnogima.

5. Kojoj knjizi i pesniku/piscu se uvek rado vraćate i čitate iznova?
Uvijek se rado vraćam Tolkinu, Edgaru Alanu Pou, Selimoviću, Andriću, Ćopiću, kao i dramskim djelima Dušana Kovačevića, Nebojše Romčevića i Siniše Kovačevića

6. Koju knjigu niste uspeli da završite čitanje?
Još uvijek nisam završio čitanje romana „Grof Monte Kristo“. Nekako mi „bježi“, odmiče se i nikako da ga pročitam do kraja.

7. Šta vama predstavlja pisanje i koliko vam je značajno?
Pisanje za mene predstavlja prije svega jedan smiraj, igru misli i riječi. Opušta me s jedne strane, a uzbuđuje i nameće veliku odgovornost s druge strane. Značajno mi je što tu mogu da svu svoju maštu pretvorim u stvarnost, makar samo na papiru.

8. Koji ljudi, događaji ili osećanja vas najviše inspirišu da pišete?
Najviše me inspirišu djeca i omladnina, mladi glumci s kojima radim. Od njih najviše učim, upijam i slušam ih. Isto tako, neki neobični ili potpuno obični događaji mogu da me inspirišu. Zvijezda padalica, zalazak sunca, buka ili tišina. Slika, pjesma, muzika.  Sve je to dovoljno za inspiraciju. Istina je da kada naiđu loše, tužne ili sjetne emocije, tada se takođe najbolje piše.

9. Koju knjigu biste voleli da ste vi napisali?
Uh, teško pitanje. Volio bih da sam napisao „Majstora i Margaritu“ ili „Božanstvenu komediju“, nevjerovatna djela koja me uvijek iznova inspirišu.

10. Kad ste shvatili da volite da čitate i pišete?
Ako se dobro sjećam, prvu pjesmu sam napisao sa 10 godina. Mislim da sam u tim godinama otkrio svijet knjiga i da sam tad probudio ljubav prema čitanju i pisanju.

11. Šta trenutno čitate?
Trenutno čitam satirični SF roman „Mi“ – Jevgenija Zamjatina, ruskog pisca, opštoj javnosti vjerovatno i nepoznat, ali u krugu nas koji volimo taj žanr, veoma inspirativan i tražen.

12. Šta biste meni preporučili da čitam i zašto?
Ponovo jedno teško pitanje. Preporučio bih uvijek „Djevojku s pomorandžama“ – Justejna Gordera. Kad se sjetim tog djela, ono odiše tvojim bićem. Tako ga doživljavam. Vjerujem da ste na istim talasnim dužinama.

13. Da li trenutno pišete ili pripremate novu knjigu?
Kaže se da pisac uvijek piše. U pripremi za štampu imam više dijela, ali, izdvojiću samo neke: Dramska djela za djecu i omladinu, Dramska djela za odrasle, Zapisi Milana Ognjenovića (kratke mistične i horor priče). Trenutno pišem nastavak romana „Gromoviti vitez Vuk“, te SF roman „Plodovi Trgovske gore“, triler/horor „Drvo tame“, kao i kratki roman za najmlađe „Kestenko“. Nadam se i vjerujem da će do kraja godine dobar dio ovoga biti završeno i objavljeno.

14. Da li se bavite i nekom drugom umetnošću osim pisanja? 
Za one koji ne znaju, uglavnom sam radio i radim kao glumac, reditelj i dramaturg u omladinskim teatrima. To je moje primarno zanimanje i vjerovatno zato i čudi da sam se našao u književnim krugovima. Mada, danas je sve dozvoljeno, tako da se nadam da ću raditi i dalje u teatrima, na filmu, ali i da će se moj književni rad nastaviti.

---

Kratki dokumentarni film o pet godina rada Dramskog studija JU Narodna biblioteka "Branko Radičević" Derventa