|
Mnogo je vode proteklo rijekom,
a voda pamti trenutke sreće , eh kad bi točak vratili nazad, al' voda teče, da čuje neće. Možda je ovo pravi trenutak da svaki sekund čujemo bolje , život je rijeka koja ne čeka , život je ljubav i cvjetno polje. Trenuci dođu, trenuci prođu, bez njih su dani prokleto pusti, bez njih ni duša umjela ne bi ni da procvjeta, ni da zausti . Zato se radujmo svakome danu, umilnu pjesmu pišimo tiše , da jače zvoni i glas se čuje, -ovdje smo jednom... i nikad više! Goran Duks Popović
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
Reč urednikaOvde smo zbog lepe poezije i svega plemenitog što ona nosi sa sobom. Archives
June 2026
Categories |