Svjetionik

Kao svjetionik 
obasjavaš mi put 
poslije svakog pokušaja 
da se otisnem na pučinu 
i okušam svoju sreću negdje drugdje, 
ali uvijek se vratim praznih mreža 
i goruće želje.
Ne prestaje moje traganje za tobom neotkrivenim, 
koliko oko može sagledati, 
a srce ostati dovoljno mirno 
da ne izdahne.
Treba li reći da te volim, 
ili je tišina sve što nam je potrebno?
Vraćam se.

Slava Karamanović