|
Kruška padne teška
na travu, noću. Svet se promeni, podlegne. Mačka podigne glavu, pa je spusti. Po krušku doći će bića drugačija, noćna. Na vreme, mačka ulazi u kuću. Ja ostajem vani. U grudima mi podlegla trava. (Da sam išta pametan i ja bih ušo u kuću da bojim maketu broda, kroz prozor da ne gledam stvorove prepotopne). Nikola Stefanović
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
Reč urednikaOvde smo zbog lepe poezije i svega plemenitog što ona nosi sa sobom. Archives
June 2026
Categories |