Šareni mrav

Postoji li, majko, šareni mrav
pita me moja malena kći.
Postojaće, sine, na ovom papiru
ako ga sada nacrtaš ti.
Pa, kako ću to?
Pomozi mi, mama!
Pa, ne misliš valjda
da nacrtam sama?
Stavi pred sebe sve svoje boje
i pusti neka te vodi mašta.
Otkrićeš mnoge svijetove nove
a ručica tvoja će crtati svašta.
Unesi boje u život tog mrava!
Nek se zasija zelena trava!
Spusti sa neba sunčev zrak!
Polje nek ukrasi crveni mak!
Nacrtaj cvijeće raznoga sjaja,
oboji paletom veselih boja...
Dok preko polja pčelice zuje,
sa grana se pjesma ptičica čuje.
Docrtaj mravu violinu!
Što da je samo cvrčak svira?!
Dosta je radio cijelog života!
Podari njegovoj dušici mira.
Razvuci mu osmijeh preko lica.
U očima nek mu se radost vidi,
tako veseo i nasmijan mrav
ima svakome da se svidi.
Obuci ga u neku modernu odjeću.
Stajling mu možeš osmislit' sama.
Pored jednog tako šarenog mrava,
nedostaje samo... mravica dama!
A kad se završi veseo dan
i na okice umorne padne mu san,
iz nebeske slavine pusti mu mraka.
Pjevaj mu pjesmice ko tebi baka.
Pokrij ga nebom na kom su zvjezdice.
Nek  mu mlad mjesec obasja lice.
Poželi mu da usni najljepši san,
pa da srećan započne novi radni dan! 

Jovana Ćuić Stjepanovć