Reljef

Teku rijeke po mom dlanu,
Ušće boli u jaz krvi,
Rab sam Božji, Adam, prvi,
S prsta dlanu spuštam granu.

Nek na ravnoj ploči bijede
Kuda sudba brazde dubi
I vremena grebu zubi,
Posred srijede šume sijede.

S palca mi se diže gora,
U kažiprst tone dolja,
Lome rijeke kraška polja,
Praska zora, puca kora.

Ovaj reljef što u dlanu
Uklesan mi rukom Tvorca,
Isti je na grobu borca
Što niz granu u krv ka'nu.

Šake onog bol ko množi
Radimlja su novog doba,
Žulj do žulja, grob do groba,
Rab sam Božji, bar po koži.

Milica Borovčanin