|
U tami sobe, gde vreme stane,
čovek stoji, bez maske, sam. Bez smisla sveta, bez vodiča, traži glas što šapuće: „Znam.“ Postoji li svrha u ovoj tišini? Je li sloboda dar ili teret? Biti ili ne biti , pitanje bez kraja, put bez karte, put bez kraja . U svakom izboru, bez pravila, stvara se smisao iz praznine. Sumnja gori kao večni plamen, i sloboda je i prokletstvo mine. Smrt je kraj ili novi početak? Samoća prati svaki korak. Ali u tom pustom beskraju, čovek sam sebi daje znak. Da nije ni bog ni zakon, ni sud, već čovek sam što život kroji. I u toj slobodi gorućoj, svaki dah je smisao koji gori. Gordana Jović
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
Reč urednikaOvde smo zbog lepe poezije i svega plemenitog što ona nosi sa sobom. Archives
February 2026
Categories |