|
okrećem poslednju stranicu knjige
sve prethodno napisano je i sam autor zaboravio preskačem, unapred razmišljam jedem slatko pre slanog nije ni čudo što me toliko boli glava tvoje prezime me kucka po desnoj slepoočnici savetuju me da što pre dođem sebi da provodim vreme u prirodi ti si već tamo umilnim glasom dozivaš pse lutalice i daješ im da halapljivo piju moju svežu krv Tijana Miljković
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
Reč urednikaOvde smo zbog lepe poezije i svega plemenitog što ona nosi sa sobom. Archives
December 2025
Categories |