Oaza ljubavi

Dok na tebe mislim u hladnoći sobe,
u meni se bude tajansvene nade ,
postelju im spremim i prigrlim čvrsto,
a uvijek ih zorom novi dan ukrade .

Odvest ću te na čarobno mjesto ,
san o sreći tiho njiše palmi grane ,
u oazu sreće sred pustinje pijeska ,
gdje i vrijeme čudom uspori , zastane .

U tom našem toplom zatonu ljubavi , 
metafora žudnje kao sunce grane ,
u kaplji ću vode strasno da te ljubim ,
prije no što i ona usahne , nestane.

Ne dozvoli strašnom merkuru da vlada ,
kad je teško samo čežnjom me pozovi ,
u varljivom svijetu najviše se strada ,
ubježište uvijek nek nam budu snovi 

Goran Duks Popović