|
Ne bih ja ništa menjala.
Neka žuljeva od neudobnih cipela, haljine mokre od znoja, sunca koje prži i vetra što je zalutao ko zna gde. Ne bih ništa menjala, ni jedan tren. Ta nisam ja ni gladna, ni žedna, ni željna ko zna čega. Tri mosta pređoh da bi pružila ruku pomirenja sama sebi, i rekla: "Ajmo sad kući.” Gordana Manigoda
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
Reč urednikaOvde smo zbog lepe poezije i svega plemenitog što ona nosi sa sobom. Archives
February 2026
Categories |