|
Nemojte, nemojte noćas,
nemojte ljubiti nju odvažni i lepršavi mladi poput nade, raspupoljeni i nežni tršavi poljupci trave nad kojom zru nebesa ...ugodni ko prvi sneg na grobu, beli u svoj toj stravi, nemojte baš noćas sirovi, krvavi, nemojte u zlom dobu, nemojte u mom snu, ni u mome duhu, ni drobu nemojte ni na javi šareni poput parade kojom se život zdravi nemojte ljubiti nju Misliće da ste pravi! Nemojte, vi nepodviženi toj veri krnjeg meseca prinositi vaša nepca Nemojte, niste sveće, ni za nju slatko saće, vi senke ideala, ona je moje raspeće, što opet zahvataće glavom mi klobuk kala i njome nazdravljaće čistoti vaših bokala Nemojte ni vi razuzdani misleći da su dani pred vama okean predanog plesa pružiti prste slani ko da ste izvan zala, To se sa vama šali, dok noć se teška veša o mene kao o omču jednog ljubljenog leša čekajuć dane da počnu Ako su vaši zubi njeni podanici što trpe dugu globu šta će vaši krici kad u nju najzad prodru biti, do kopljanici- milion rupa u ptici od jednog jedinog pera što spi na mome odru čuvajuć' moju tugu dok novu tugaljku smera Neka, nek' čelo kleca, pustite vaše čarke, o, dajte kao ćerka kad legne na krilo majke u potonule barke u noć jasnu i modru u krilo mesečarke nek legnu moja deca Milan Dabović
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
Reč urednikaOvde smo zbog lepe poezije i svega plemenitog što ona nosi sa sobom. Archives
April 2026
Categories |