katakombe

svoje prve ljubavi
hrišćani su pohranjivali
pod zemlju
u topli mrak
znali su da svjetlost
sija tamo gdje janje poje
pjesmu snenog pastira
sahranio sam te duboko u podrume
polivene krčazima vina
daleko od farisejstava dana
i crkvenih đavola
duboko u sebe
ožedniš li
ogladniš li
pij me i jedi me
svakoga dana
raspinješ
i vaskrsavaš
me
duboko sam u tebi
grijem se
na vatri tvog jezika
čekamo razdvajanje
grešnika od pravednika
držeći se za ruke
u svetom plamenu

Fedor Marjanović