|
Četvrtina nara, zrna gusto zbijena
prete da se raspuknu i okreče sobu. Zidovi piju crvenu tišinu. Tvoji prsti – sečiva senke traže moju ključnu kost. Uglovi se više ne seku, mrak nas svodi na tačke. Vazduh je teži od plafona. Soba je sada samo hladna svest, geometrija koja samu sebe vari. Nepomična, čista, bez nas. Ljubav je ovde samo gusti talog, nepoznat simbol urezan u meso. Soba se okreće, mi stojimo u centru. Čekamo prasak. Ana Jovanović
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
Reč urednikaOvde smo zbog lepe poezije i svega plemenitog što ona nosi sa sobom. Archives
April 2026
Categories |