Hvala ti, Bože!

Dišem!
Bože, kako je lijepo disati!
Kako je lijepo cvijeće mirisati!
Gledam!
Bože, kako je lijepo vidjeti
i svoj tvojoj ljepoti se diviti,
savršenstvu svuda oko nas.
Govorim!
Kako je samo lijepo imati glas,
pa pretočiti svoju misao u pjesmu,
Bože, hvala ti za zdrave noge
što me svuda gdje želim nose!
Bože, hvala ti za zdrave ruke
kojima stvaram, pišem,
češljam Đurđine kose,
kojima grlim svoju djecu, ljude drage,
drveće, cvijeće...
Hvala ti za topli sunčev zrak
koji na moje lice slijeće!
Bože dragi, hvala ti i za mrak
što sa sobom donosi smiraj i snove!
Hvala ti za prelijepu prirodu
koja me umilnim glasom zove
i poklanja mi duševni mir!

Jovana Ćuić Stjepanović