Hod

Od iskona s Božjeg trona
Idu gosti
U pritoke ljudskog uma,
Duhu kuma, 
Slovesnosti,
I u misli miliona
Zvonar siđe Carskog zvona,
Od iskona.

I šapuće u svanuće
Blage glase
Uhu onog grijeh što čini
U tišini,
Da ga spase
Jaza ispred svoje kuće,
Što svom sinu ostanuće,
I šapuće.

Od vajkada jedan strada,
Lomi prste
Da se šake mnogih bijele,
U bezbrizi blaga dijele,
Da se krste.
Jedno jagnje za sva stada
U čopora ralje pada, 
Od vajkada.

Mrtav samo hodi tamo
Gdje su kosti 
Od predaka sahranjene,
S Božjeg trona idu sjene
K slovesnosti
Da prenesu sinu dano
Sve što nije okajano, 
Mrtav samo!

Milica Borovčanin