|
Bol koji osećam samo je iluzija.
Biti neosporno asimetričan. Piti sa reke Lete. Nisam lopov, ali volim da pozajmljujem tuđe reči. Zovem se zaborav. Nemam prošlost. Vidovit sam, živim u svojim anticipacijama. Predviđam konstantu degradaciju jezika. Evolucijski se spuštamo stepen niže. Gmižemo po frazama, recikliramo ih iznova i iznova. A ja? Sapleo se od suglasnika i pao u svoju pesničku sujetu koja nagriza poput kiseline sve što napišem. Nema smrti, ima samo straha. Boris Mandić
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
Reč urednikaOvde smo zbog lepe poezije i svega plemenitog što ona nosi sa sobom. Archives
June 2026
Categories |