Budi kao sunce

Ti bi htjela pjesmu zanosnu i milu
da te rimom grli i dušu razgali,
a ja nijesam dobar ni samome sebi,
oboje smo negdje na putu zastali. 

Moćnici bi htjeli da te zlatom zlate,
sva bogatstva Svijeta bahato da nude,
na ljepoti tvojoj zavide ti zvijezde,
dok smrtnici samo tiho za njom žude.

Šta će tebi pjesnik i njegove rime, 
iluzija čežnje, zanosa, čulnosti,
u kojoj se kupa sva ljepota sunca,
u kojoj su tajne od vječne mladosti.

A draga si srcu kao da se znamo,
kao san o sreći koji pjesma krije, 
ljepota trenutka, snažni treptaj srca,
ko cvjetne latice koje rosa mije.

Budi kao sunce koje život daje, 
topli slap svjetlosti, emocija čista,
a kad svanu dani u cvjetnoj dolini,
nek i moja duša ljepotom zablista.

Goran Duks Popović