Poetum
  • Poezija
  • Proza
  • Intervjui
  • Audio intervjui
  • Naša izdanja
  • Objavljivanje knjiga
  • O nama
  • Kontakt

Biografska

11/9/2024

0 Comments

 
Mene je majka umalo rodila
U kombiju na pola puta do porodilišta
Dok je vozio stric
Jer je bio trezniji od tate
I jedini kod kuće

„Je l’ muško?“ pitala je komšinica
„Muško s greškom!“ rekao je tata
Eh tata, da znaš da si bio vidovit
Od ženstvenosti i danas imam
Samo tu grešku – žensku pišu

Nije se osvrtalo na oktobarsku kišu
Pilo se tri dana u moje ime
Iako ga tad još niko nije znao
Pa četvrti nije bilo šta da se jede
Al kad je bal nek je bal, beg nije cicija

„Zvaće se Dragana
Po mojoj babi Dragici“
Odluči tata, a mama obori pogled
„Nek bar bude draga i mila“
Prozbori, al nije ni snila

Da ću da radim isključivo ono
Što mi je srcu drago
Da ću biti drska i preka
Umeti stati i ostati
I pobeđivati i nemilo i nedrago

Nisu imali za Pampers
„Peri pelene u ledenoj vodi sa bunara
Ili je grej na smedervcu, snašo
Kad si se jebala bilo ti je slatko
A posle jebanja zalud kajanja"

Al šta zna baba s jezikom zmije
Ima kajanja, ima bola, ima i depresije
„Htela sam da te uzmem
I da skočim u onaj bunar
Da skratim muke i sebi i tebi

Jer ne pada iver daleko od klade
A para se na paru lepi
I tebe čeka čemer i jad
Za druge je mir, sreća i sklad“
Beše i majka vidovita

Al’ ja za sudbinu ne marim
Dajem svaki atom snage
Da budem srećna kad ostarim
„Ona je prva od nas koja ima fakultet
Ona je jedina koja može da obiđe svet“

„Nas dvojica sami s tobom
A ti plačeš, muči te tiba,
Malo čaja, pa malo mleka,
Opet čaja, mleka pa piva
I kad se ukakiš – kô nova

A bila si lepa ko anđeo, Dado“
Moj stric je znao lek za sve
I umeo da prepozna lepotu
Pekao mi pomfrit i vodio me na pecanje
Šteta, samo četrdeset godina osta u životu

Tetke su me poljubile u obraz
Pa zato sad imam rupice
Kažu deformitet nekog mišića na licu
Al’ nauka priča koješta, to je
Da sahranim suzu u tu jamicu

Zato nemoj da lažeš sebe
Da možeš da mi lomiš srce,
Mamiš suze i skidaš krunu
Ja nosim u tim plavim očima
Teret poslednjeg izdanka loze
​

U njima svi moji preci trunu
I svi oni sa mnom svetu prkose
I štagod kogod kaže, ja oca čujem
„Ti si ćerko tatin sin,
sa tobom se ponosim“

Dragana Lisić
0 Comments

Your comment will be posted after it is approved.


Leave a Reply.

    Reč urednika

    Ovde smo zbog lepe poezije i svega plemenitog što ona nosi sa sobom.

    Archives

    June 2026
    May 2026
    April 2026
    March 2026
    February 2026
    January 2026
    December 2025
    November 2025
    October 2025
    September 2025
    August 2025
    July 2025
    June 2025
    May 2025
    April 2025
    March 2025
    February 2025
    January 2025
    December 2024
    November 2024
    October 2024
    September 2024
    August 2024
    July 2024
    June 2024
    May 2024
    April 2024
    March 2024
    February 2024
    January 2024
    December 2023
    November 2023
    October 2023

    Categories

    All

    RSS Feed

Proudly powered by Weebly
  • Poezija
  • Proza
  • Intervjui
  • Audio intervjui
  • Naša izdanja
  • Objavljivanje knjiga
  • O nama
  • Kontakt