|
U tišini mog bića
tvoje ime se šapuće kao jecaj što uvek ostane u srcu koje nije smelo Ponekad te sanjam kao senku koja se povuče pre nego li dotakne dan kao ono što nikad nije bilo U očima te tražim ali tvoje svetlo je izbledelo u magli, u tihom rastanku koji je nestao kao san pred zoru U vetru te osećam kao miris neostvarenih snova Tvoj dah u tišini - moj svet u snu Aleksandra Barbieri
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
Reč urednikaOvde smo zbog lepe poezije i svega plemenitog što ona nosi sa sobom. Archives
June 2026
Categories |